Listala sam internet, kuvare, pitala okolo, i nigde nisam pronašla recept za suvu pitu s orasima. Pod tim imenom možete naći pite koje se prelivaju, ali ovakve nema, ni od korova. Moja mama se seća suve pite s orasima iz detinjstva, i koliko se raspitivala kod prijateljica, svi su je jeli dok su bili mali, ali je niko ne sprema, jer niko nema recept. Ova zaboravljena poslastica se pravi u porodici mog supruga, a potiče od Baka Julke, njegove pokojne bake. Tu sam je i prvi put probala, zaljubila se u nju i naravno, tražila recept. Teta Milena, moja svekrva, mi je usmeno objasnila, šta su sastojci i kako se pravi. Naravno tačne mere ne postoje, niti postoji zapis recepta. Kako mere ne postoje? Kako nema zapisa? Lepo! Žena sve radi po osećaju. Dobro, kažem ja sebi i krenem. Imam i ja osećaj, a taj osećaj me nije izneverio. Ako može Maxivida da sprema predivne recepte po prepisima svoje bake, mogu i ja da probam, pa neka je pravim i deset puta. Samo što sam ja bila u prednosti, jer sam pitu probala, pa sam imala sa čim da uporedim rezultat. Uspela sam iz cuga. Sreći mojoj nikad kraj!
Godinama sam opčinjena ovom pitom i svaki put kada dođemo u goste kod suprugovih, toliko ima kolača, da je nepotrebno bilo praviti još ovu pitu. Dobijali smo je već zapakovanu. Tako da sam uvek bila degustator, a nikada majstor. Kako narod kaže, daj nekome ribu, nahranićeš ga za jedan dan, daj mu štap za pecanje, i biće sit za ceo život. Pa, odlučim ja da budem sita! To mi teško ne pada.
To što ova pita nosi naziv suva, nema nikakve veze sa njenim ukusom. Suva u nazivu se odnosi na sastojke sa kojima krećete, a ti sastojci se vremenom stope, prožmu se kore, orasi i šećer, pa se pita topi u ustima. Ona sazreva polako iz dana u dan kao svaki dobar francuski sir. Obuzme vas nalet hormona sreće kada je gricnete. Ona se jede u malim dozama. U njoj se uživa. Ona se degustira. Ovo je vrsta kolača koja vremenom sazreva, kod koje se konačni ukus oseti kada poslednje parče pojedete. Slatka jeste, ali manje slatka ne može biti.
Godinama sam opčinjena ovom pitom i svaki put kada dođemo u goste kod suprugovih, toliko ima kolača, da je nepotrebno bilo praviti još ovu pitu. Dobijali smo je već zapakovanu. Tako da sam uvek bila degustator, a nikada majstor. Kako narod kaže, daj nekome ribu, nahranićeš ga za jedan dan, daj mu štap za pecanje, i biće sit za ceo život. Pa, odlučim ja da budem sita! To mi teško ne pada.
To što ova pita nosi naziv suva, nema nikakve veze sa njenim ukusom. Suva u nazivu se odnosi na sastojke sa kojima krećete, a ti sastojci se vremenom stope, prožmu se kore, orasi i šećer, pa se pita topi u ustima. Ona sazreva polako iz dana u dan kao svaki dobar francuski sir. Obuzme vas nalet hormona sreće kada je gricnete. Ona se jede u malim dozama. U njoj se uživa. Ona se degustira. Ovo je vrsta kolača koja vremenom sazreva, kod koje se konačni ukus oseti kada poslednje parče pojedete. Slatka jeste, ali manje slatka ne može biti.
Da razjasnim odmah, ja nisam ljubitelj baklava, one su mi uglavnom preslatke i preteške, i da nisam veliki ljubitelj oraha. Ova pita nema veze sa baklavom. Ona zaslužuje počasno mesto samo za sebe, suva pita, razmak, pa sve ostale pite iza nje. Verovatno ste već pogledali sastojke i zgrozili se na količinu oraha i šećera. Da, da! Jedna kockica savršeno slatka, prilično slatka, ali kockica raja! Računala sam i količinu šećera i oraha po komadu, i to vam dođe negde oko 10g šećera i 10g oraha po kockici, pa vi vidite. Jedna kockica je sasvim dovoljna za maksimalni užitak.
U vremenu kada nisu postojali frižderi, kada je izbor namirnica bio skroman, skidam kapu na izumu ove pite ženama koje su se dosetile da vrhunskom poslasticom počaste druge.
Kako je pita ispala drugima-Sanji i LiliN sa Coolinarike
U vremenu kada nisu postojali frižderi, kada je izbor namirnica bio skroman, skidam kapu na izumu ove pite ženama koje su se dosetile da vrhunskom poslasticom počaste druge.
Kako je pita ispala drugima-Sanji i LiliN sa Coolinarike
BAKA JULKINA STARINSKA SUVA PITA S ORASIMA
500g tankih kora za baklavu
500g mlevenih oraha
500g+ kristal šećera
200g suvog grožđa grubo usitnjenog
2 vanil šećera
cimet Kotanyi
oko 35 kašika ulja
prah šećer za valjanje
Radimo sa po tri kore i pavimo 5 rolni. Položiti kore tako da je kraća strana okrenuta ka vama. Prvu koru pofajtati sa malo ulja, tj. sa oko 2 kašike, pa posuti sa 2 kašike šećera celu koru, staviti drugu koru preko, pofajtati je sa 2 kašike ulja, posuti sa 2 kašike šećera, a treću pofajtati sa 2 kašike uljem, pa posuti sa 3 i više kašika šećera, cimetom i vanil šećerom celu koru, a petinom mlevenih oraha i suvim grožđem donje dve trećine kore.
Redosled: kora (ulje, šećer) - kora (ulje, šećer) - kora (ulje, šećer, cimet, vanil šećer, a na dve trećine orasi i grožđe)
Uljem premazati 1cm početka kore, pa polako sa kraće strane rolovati pitu, ali voditi računa da je početak prava mala rolnica, a ne široki preklop. Ovo je jako bitno zbog preseka. Srednje-čvrsto motati rolnu, i posle nekoliko krugova lepo je rukama stisnuti od jednog do drugog kraja.
Pleh od rerne obložiti papirom za pečenja, složiti pet rolni, nauljenom rukom ih premazati, pa pofajtati sa malo vode. Peći na 170-180 stepeni (bez fena) 20 - 30 minuta, a nakon pečenja dok je vrela pofajtati sa malo vode, pa je pokriti drugim plehom da se malo upari oko pola sata. Nemojte dugo ostaviti da voda ne kaplje na pitu previše. Pokriti pleh dobro oceđenom čistom krpom, ali gledajte da mnogo ne dodiruje pitu i ostavite tako još sat vremena. Nemojte očekivati da će pita mnogo popustiti. Ostavite je nepokrivenu da se ohladi.
Hladnu pitu, seći na parčiće oko 3,5cm, pa onda svako parče umakati sa svih strana bogato u prah šećer i odmah parčiće složiti u posudu, pa posudu zatvoriti i ostaviti da magija počne da se dešava. Pitu čuvati van frižidera, znači poklopljenu u kutiji na sobnoj temperaturi.
Ja sam radila sa crnim grožđem, ali vam preporučujem i belo grožđe ako želite da se grožđice ne primete. Vodite računa kada kupujete da nije isuviše defidrirano, već da je makano, a obavezno ga malo usitnite, jer neće lepo izgledati u piti ako su velika zrna.
Ovo teta Olgino slatko od lubenica se ne jede sa pitom, ali nisam odolela a da ga ne stavim na sliku, pošto i ono spada u ugroženu vrstu.
UPUTSTVO ZA UPOTREBU
Ovo je pita kod koje je presudni faktor vreme. Što duže stoji to je bolja. Degustirajte je tek sutradan.
Pita se hladna i isečena valja sa svih strana u prah šećer i odmah slaže u posudu sa poklopcem. Već drugog dana pita će upiti šećer, a vi je pre serviranja možete posuti prah šećerom, ali zaista nema potrebe za tim.
Pita vam može stajati koliko hoćete, ali nama nije trajala nikada duže od mesec dana.
Imam jednu molbu za sve vas, a to je da vam u prikrajku mozga ostane zabeležen ovaj recept, da ga možda jednog dana napravite, da recept prosledite, pa da se ovakve stvari zaista sačuvaju od zaborava. Bila bih vam jako zahvalna na tome! A, kada ne znate šta da poklonite nekome, odnesite ovaj kolač upakovan sa mašnom nekoj sebi dragoj osobi, zajedno sa receptom!
FORGOTTEN TRADITIONAL SERBIAN WALNUT STRUDEL
This is a recipe that has been in my husbands family for ages prepared by his grandmother Julka. God only knows how long it has been passed from one generation to the next. I have searched the interned, cookbooks, and asked around, and nobody even mentions this recipe. I have eaten it for years on our visits to my husbands family home, but I have never attempted to make it. This is something unlike anything you have ever tried. It looks like a baklava, but there is no liquid to pour over it, yet is is softer than the baklava and taste is more intense. It is a kind of desert that is eaten in small doses, that is savored with each bite, a desert that needs to sit for at least two days before trying it. It is like good French cheese that gets better as it ages, as time passes by. It was invented probably out of the necessity, since refrigeration did not exist until 60 some year ago, and also it is a desert eaten in lent time. It can hold for months and it just gets better and better as that time passes. The best bite is the last bite. Though not very appealing to the eyes this desserts gives pleasure to the taste buds and the mind. A surge of happiness occurs when the texture and the taste of the walnuts, sugar and filo melt in your mouth. Yes this strudel, even though it is not a strudel, but I did not know how to call it is a melt in your mouth delight. There is something in the chemistry that occurs between the ingredients that make this sweet my all time favorite.
500g filo pastry for baklava (15 layers)
500g ground walnuts
500g+ crystal sugar
200g of roughly chopped golden raisins
30g of vanilla sugar
cinnamon powder
around 35 tablespoons of sunflower oil
around 5+ 5 tablespoons of water
icing sugar for dipping
You will need 15 layers of filo, 3 pieces for five rolls each. Place the first layer so that the shorter side is turned facing you. Sprinkle 2 tablespoons of oil over the layer. Sprinkle with 2 tablespoons of sugar, and place another layer over it and repeat the same process. Place the third layer, place 2 tablespoons of oil over it, sprinkle with 3 or more tablespoons of sugar, sprinkle with vanilla sugar, and cinnamon, and now on the bottom two thirds of the layer place one fifth of the walnuts and one fifth of the raisins, leaving the top part sprinkled only with sugar, cinnamon and vanilla sugar.
Now oil the bottom part just one 1cm of the top layer so it folds nicely. Roll, but start with a very small roll, and be precise. Press firmly as you roll this is important. When you are finished press the roll on top to flatten it a bit. Repeat the process with the rest of the filo, making 5 rolls in total
Line the oven tray with baking paper and place the rolls. Oil them on top, and lightly sprinkle some water on top.
Bake at 180 degrees for 30 minutes. Take out of the oven and cover the tray with another oven tray or just aluminum foil for half an hour. Take of the tray and now cover with a linen cloth that is wet but squeezed well so no water is dripping of it and cover the entire tray. Let it sit like that for an hour. Take the cloth of and cool completely.
Cut the rolls into 3,5cm pieces. Dip each piece generously into icing sugar and cover all sides. Place the pieces in a plastic container. Cover the container and let sit for 24 hours before eating. Do not refrigerate, keep at room temperature.
