понедељак, 21. март 2011.

BAKA JULKINA STARINSKA SUVA PITA S ORASIMA - ZABORAVLJENI RECEPTI

Listala sam internet, kuvare, pitala okolo, i nigde nisam pronašla recept za suvu pitu s orasima. Pod tim imenom možete naći pite koje se prelivaju, ali ovakve nema, ni od korova. Moja mama se seća suve pite s orasima iz detinjstva, i koliko se raspitivala kod prijateljica, svi su je jeli dok su bili mali, ali je niko ne sprema, jer niko nema recept. Ova zaboravljena poslastica se pravi u porodici mog supruga, a potiče od Baka Julke, njegove pokojne bake. Tu sam je i prvi put probala, zaljubila se u nju i naravno, tražila recept. Teta Milena, moja svekrva, mi je usmeno objasnila, šta su sastojci i kako se pravi. Naravno tačne mere ne postoje, niti postoji zapis recepta. Kako mere ne postoje? Kako nema zapisa? Lepo! Žena sve radi po osećaju. Dobro, kažem ja sebi i krenem. Imam i ja osećaj, a taj osećaj me nije izneverio. Ako može Maxivida da sprema predivne recepte po prepisima svoje bake, mogu i ja da probam, pa neka je pravim i deset puta. Samo što sam ja bila u prednosti, jer sam pitu probala, pa sam imala sa čim da uporedim rezultat. Uspela sam iz cuga. Sreći mojoj nikad kraj!




Godinama sam opčinjena ovom pitom i svaki put kada dođemo u goste kod suprugovih, toliko ima kolača, da je nepotrebno bilo praviti još ovu pitu. Dobijali smo je već zapakovanu. Tako da sam uvek bila degustator, a nikada majstor. Kako narod kaže, daj nekome ribu, nahranićeš ga za jedan dan, daj mu štap za pecanje, i biće sit za ceo život. Pa, odlučim ja da budem sita! To mi teško ne pada.

To što ova pita nosi naziv suva, nema nikakve veze sa njenim ukusom. Suva u nazivu se odnosi na sastojke sa kojima krećete, a ti sastojci se vremenom stope, prožmu se kore, orasi i šećer, pa se pita topi u ustima. Ona sazreva polako iz dana u dan kao svaki dobar francuski sir. Obuzme vas nalet hormona sreće kada je gricnete. Ona se jede u malim dozama. U njoj se uživa. Ona se degustira. Ovo je vrsta kolača koja vremenom sazreva, kod koje se konačni ukus oseti kada poslednje parče pojedete. Slatka jeste, ali manje slatka ne može biti.




Da razjasnim odmah, ja nisam ljubitelj baklava, one su mi uglavnom preslatke i preteške,  i da nisam veliki ljubitelj oraha. Ova pita nema veze sa baklavom. Ona zaslužuje počasno mesto samo za sebe, suva pita, razmak, pa sve ostale pite iza nje. Verovatno ste već pogledali sastojke i zgrozili se na količinu oraha i šećera. Da, da! Jedna kockica savršeno slatka, prilično slatka, ali kockica raja! Računala sam i količinu šećera i oraha po komadu, i to vam dođe negde oko 10g šećera i 10g oraha po kockici, pa vi vidite. Jedna kockica je sasvim dovoljna za maksimalni užitak.

U vremenu kada nisu postojali frižderi, kada je izbor namirnica bio skroman, skidam kapu na izumu ove pite ženama koje su se dosetile da vrhunskom poslasticom počaste druge.

Kako je pita ispala drugima-Sanji i LiliN sa Coolinarike




BAKA JULKINA STARINSKA SUVA PITA S ORASIMA

500g tankih kora za baklavu
500g mlevenih oraha
500g+ kristal šećera
200g suvog grožđa grubo usitnjenog
2 vanil šećera
cimet Kotanyi
oko 35 kašika ulja
prah šećer za valjanje


Radimo sa po tri kore i pavimo 5 rolni. Položiti kore tako da je kraća strana okrenuta ka vama. Prvu koru pofajtati sa malo ulja, tj. sa oko 2 kašike, pa posuti sa 2 kašike šećera celu koru, staviti drugu koru preko, pofajtati je sa 2 kašike ulja, posuti sa 2 kašike šećera, a treću pofajtati sa 2 kašike uljem, pa posuti sa 3 i više kašika šećera, cimetom i vanil šećerom celu koru, a petinom mlevenih oraha i suvim grožđem donje dve trećine kore.

Redosled: kora (ulje, šećer) - kora (ulje, šećer) - kora (ulje, šećer, cimet, vanil šećer, a na dve trećine orasi i grožđe)

Uljem premazati 1cm početka kore, pa polako sa kraće strane rolovati pitu, ali voditi računa da je početak prava mala rolnica, a ne široki preklop. Ovo je jako bitno zbog preseka. Srednje-čvrsto motati rolnu, i posle nekoliko krugova lepo je rukama stisnuti od jednog do drugog kraja.

Pleh od rerne obložiti papirom za pečenja, složiti pet rolni, nauljenom rukom ih premazati, pa pofajtati sa malo vode. Peći na 170-180 stepeni (bez fena) 20 - 30 minuta, a nakon pečenja dok je vrela pofajtati sa malo vode, pa je pokriti drugim plehom da se malo upari oko pola sata. Nemojte dugo ostaviti da voda ne kaplje na pitu previše. Pokriti pleh dobro oceđenom čistom krpom, ali gledajte da mnogo ne dodiruje pitu i ostavite tako još sat vremena. Nemojte očekivati da će pita mnogo popustiti. Ostavite je nepokrivenu da se ohladi.

Hladnu pitu, seći na parčiće oko 3,5cm, pa onda svako parče umakati sa svih strana bogato u prah šećer i odmah parčiće složiti u posudu, pa posudu zatvoriti i ostaviti da magija počne da se dešava. Pitu čuvati van frižidera, znači poklopljenu u kutiji na sobnoj temperaturi.

Ja sam radila sa crnim grožđem, ali vam preporučujem i belo grožđe ako želite da se grožđice ne primete. Vodite računa kada kupujete da nije isuviše defidrirano, već da je makano, a obavezno ga malo usitnite, jer neće lepo izgledati u piti ako su velika zrna.



Ovo teta Olgino slatko od lubenica se ne jede sa pitom, ali nisam odolela a da ga ne stavim na sliku, pošto i ono spada u ugroženu vrstu.

UPUTSTVO ZA UPOTREBU

Ovo je pita kod koje je presudni faktor vreme. Što duže stoji to je bolja. Degustirajte je tek sutradan.

Pita se hladna i isečena valja sa svih strana u prah šećer i odmah slaže u posudu sa poklopcem. Već drugog dana  pita će upiti šećer, a vi je pre serviranja možete posuti prah šećerom, ali zaista nema potrebe za tim.

Pita vam može stajati koliko hoćete, ali nama nije trajala nikada duže od mesec dana.




Imam jednu molbu za sve vas, a to je da vam u prikrajku mozga ostane zabeležen ovaj recept, da ga možda jednog dana napravite, da recept prosledite, pa da se ovakve stvari zaista sačuvaju od zaborava. Bila bih vam jako zahvalna na tome! A, kada ne znate šta da poklonite nekome, odnesite ovaj kolač upakovan sa mašnom nekoj sebi dragoj osobi, zajedno sa receptom!



FORGOTTEN TRADITIONAL SERBIAN WALNUT STRUDEL

This is a recipe that has been in my husbands family for ages prepared by his grandmother Julka. God only knows how long it has been passed from one generation to the next. I have searched the interned, cookbooks, and asked around, and nobody even mentions this recipe. I have eaten it for years on our visits to my husbands family home, but I have never attempted to make it. This is something unlike anything you have ever tried. It looks like a baklava, but there is no liquid to pour over it, yet is is softer than the baklava and taste is more intense. It is a kind of desert that is eaten in small doses, that is savored with each bite, a desert that needs to sit for at least two days before trying it. It is like good French cheese that gets better as it ages, as time passes by. It was invented probably out of the necessity, since refrigeration did not exist until 60 some year ago, and also it is a desert eaten in lent time. It can hold for months and it just gets better and better as that time passes. The best bite is the last bite. Though not very appealing to the eyes this desserts gives pleasure to the taste buds and the mind. A surge of happiness occurs when the texture and the taste of the walnuts, sugar and filo melt in your mouth. Yes this strudel, even though it is not a strudel, but I did not know how to call it is a melt in your mouth delight. There is something in the chemistry that occurs between the ingredients that make this sweet my all time favorite. 

500g filo pastry for baklava (15 layers)
500g ground walnuts
500g+ crystal sugar
200g of roughly chopped golden raisins
30g of vanilla sugar
cinnamon powder
around 35 tablespoons of sunflower oil
around 5+ 5 tablespoons of water 
icing sugar for dipping

You will need 15 layers of filo, 3 pieces for five rolls each. Place the first layer so that the shorter side is turned facing you. Sprinkle 2 tablespoons of oil over the layer. Sprinkle with 2 tablespoons of sugar, and place another layer over it and repeat the same process. Place the third layer, place 2 tablespoons of oil over it, sprinkle with 3 or more tablespoons of sugar, sprinkle with vanilla sugar, and cinnamon, and now on the bottom two thirds of the layer place one fifth of the walnuts and one fifth of the raisins, leaving the top part sprinkled only with sugar, cinnamon and vanilla sugar.

Now oil the bottom part just one 1cm of the top layer so it folds nicely. Roll, but start with a very small roll, and be precise. Press firmly as you roll this is important. When you are finished press the roll on top to flatten it a bit. Repeat the process with the rest of the filo, making 5 rolls in total

Line the oven tray with baking paper and place the rolls. Oil them on top, and lightly sprinkle some water on top.

Bake at 180 degrees for 30 minutes. Take out of the oven and cover the tray with another oven tray or just aluminum foil for half an hour. Take of the tray and now cover with a linen cloth that is wet but squeezed well so no water is dripping of it and cover the entire tray. Let it sit like that for an hour. Take the cloth of and cool completely.

Cut the rolls into 3,5cm pieces. Dip each piece generously into icing sugar and cover all sides. Place the pieces in a plastic container. Cover the container and let sit for 24 hours before eating. Do not refrigerate, keep at room temperature.



69 коментара:

  1. odličan uvod i odličan starinski receptić, ja ga nisam jela, međutim nikad nije kasno da se isproba jer djeluje stvarno fino

    ОдговориИзбриши
  2. e pa ja ti skidam kapu draga Jelena na ovoj divoti, budi sigurna da ovaj recept ne da ću zapisati, već će mi ostati u sjećanju dugo dugo, ovo ćemo isprobati. Savršena prezentacija, popratni tekst, dojmovi.. ma sve.. eto mene si ostavila bez riječi, jer obožavam ovakve neobične starinske recepte koji ne smiju past u zaborav, i koji moraju stajati, šećer u prahu je savršeni konzervans koji ima tu moć da omekša slastice što one duže stoje i onda je okus upravo neodoljiv kako ti opisuješ.. :)) Puno pozdrava i hvala što si ovo podijelila s nama :))

    ОдговориИзбриши
  3. Draga Jelena, prvo, hvala na spomenu i na linku. Drugo, valjda ti je jasno da ja ovo moram da napravim. I sada mi je konačno objašnjeno šta je suva pita, jer kad odeš u kafanu kod nas i naručiš suvu pitu dobiješ malo manje sočnu baklavu. Ovo je nešto potpuno drukčije i ima smisla. Inače, strašno je što je recept do te mere zaboravljen da više praktično niko i ne zna šta je prava suva pita, a izgelda da je stvarno nacionalni recept u pitanju (ne znam da se ovo bilo gde drugde pravi).

    Što se kaloričnosti i šećera tiče, dobro, jeste to veoma kalorično, ali nije gore od baklave koju svi jedemo kad stignemo :) I tamo je odnos 1:1:1 kore, šećer, orasi. Moguće je da je na ukusu baklava malo blaža, zbog dodavanja vode u šećer, a i limunovog soka.

    Kad budem napravila (čitaj: ušparala pare za orahe :)) svakako ću staviti na blog. Tačno, nije moj porodični recept, ali mislim da je bitno da ga što više ljudi vidi i da što više ljudi bude inspirisano da ga napravi. Samo tako možemo da sačuvamo umiruću kulinarsku tradiciju.

    ОдговориИзбриши
  4. @MAXIVIDO biće mi čast da se ova pita pojavi na tvom blogu. Velika čast.

    Ovde su orasi trenutno skoro oko 9 evra po kilogramu, inače su 4, jer je prošla godina bila jako loša u rodu. Srećom pa ja moje orahe dobijam.

    I ja sam baš razmišljala da bi ovo mogao biti nacionalni recept, smo ne znam za kore, jesmo li ih od Turaka preuzeli, pa da li se to računa.

    Vidiš nikada nisam pravila baklavu i nemam pojma koji je odnos tamo oraha, šećera i kora, a ipak me instinkt nije prevario.

    Inače baka Julka je iz Mačve, a svi recepti poslastica tog kraja su sjajni, jer se tu prepliću recepti istoka i zapada. Imam ja još recepta za poslastice u šteku, ne brini!

    ОдговориИзбриши
  5. Divan recept! Jako mi se svidjaju starinski recepti i njihovo ozivljavanje na tvom blogu. Mislim danas svi mozemo posegnuti za bilo kaojim novim receptom na interentu, ali starinski recepti i dobro cuvane tajne - to je nesto posebno. Inace me ova pita s orasima pomalo podsjetila na zidovski rugelach za koji sam nedavno objavila recept - evo link, mislim da ce ti se dopasti, to je ista porodica kolaca, a rugelachu porijeklo i jest istocna Evropa...
    http://sweetgreenhr.blogspot.com/2011/01/rugelach.html

    ОдговориИзбриши
  6. Jedna ispravka, baka Julka je iz Podrinja, tačnije Jadra.

    ОдговориИзбриши
  7. ovo je stvarno krasna pita.
    da definitivno se moramo truditi očuvati stare i tradicionalne recepte.
    bravo :)

    ОдговориИзбриши
  8. Draga Jelena, skidam kapu za ovo! Znaš mene i šećer, ali iskreno vjerujem da je ovo jedan od onih recepata u kojima mora biti ova količina sastojaka i gotovo, i ima počasno mjesto na mojoj listi starinskih recepata u kojima apsolutno ništa ne bih mijenjala! Obožavam kombinacije grožđica i oraha, budi sigurna da ću si ovo prepisati u svoju bilježnicu iste sekunde kad napišem komentar ovdje :) Jako si lijepo opisala ovu pitu, divan post, oduševljena sam!

    ОдговориИзбриши
  9. Jelena, ovo je savršenstvo! Stvarno, ne mogu a da ne kažem par riječi kako ti uvijek uspjeva da napraviš nešto ovakvo, iako mi se nekad čini da ako bilo što kažem, neće biti dovoljno! Po omjeru sastojaka znam da bi mi se ova pita svidila, no moram biti iskrena i reći da samo okus mogu zamisliti jer nisam nikada nešto slično ni probala.
    Ti imaš, između ostalog, i prekrasan tralent da sve ono što voliš pretvoriš u pravo savršenstvo tako da ga i mi usput zavolimo. :)
    Prekrasno!

    ОдговориИзбриши
  10. Jelena, skidam kapu za ovaj predivni tradicionalni recept!!! Cula sam za suvu pitu, ali je nikad probala nisam. Citajuci ovaj tvoj post i "upijajuci" svaki redak tvog tako divno napisanog posta, nema mi druge nego zabiljeziti recept i isprobati! I cuvati! :) Jos jednom bravo!

    ОдговориИзбриши
  11. Draga Jelena, hvala ti do neba na ovom krasnom receptu i sto si ga sacuvala od zaborava. Ja pamtim takvu pitu moje bake Johane, ali nisam do sada naisla na recept, a za ovaj mislim, pogotovo po tvom opisu da je bas onaj koji mi treba! Svakako cu napraviti pitu i obavjestiti te o tome. Nekoliko puta sam probala nesto sto zovu istim imenom, ali je to bukvalno suvo i ni slicno onom ukusu koji pamtim. Hvaaaala na prelepom postu!

    ОдговориИзбриши
  12. Анониман22. март 2011. 00:16

    Poznat mi je ovaj fantastičan recept i pita!Baka mi je pričala kako ju je radila još njena majka. Ja sam je samo jednom probala i na žalost nikad više,bila mi je jako fina.
    Odličan odabir recepta i fotografije, bravo!
    Kiss.

    ОдговориИзбриши
  13. Odlično, bilježim. Jedino, možda, umjesto ulja, otopljeni maslac. No, možda onda efekt neće biti isti.

    ОдговориИзбриши
  14. Bas je dobar recept, sto se prije dobro jelo...

    ОдговориИзбриши
  15. Bravo Jelena! Ovakvu pitu nisam imala cast jesti, a iskreno receno, cak ni cula za nju nisam. Ima neke posebne cari u starim receptima...

    ОдговориИзбриши
  16. Wow, this looks so amazing...I don't think I've ever seen anything quite like it. Delicious...and such beautiful photos =)

    ОдговориИзбриши
  17. Анониман22. март 2011. 14:46

    odličan je recept, tu sam pitu prošle godine jela baš u Beogradu kod neke rodbine, tatine tetke... super!

    ОдговориИзбриши
  18. Draga Jelena, ovo je nesto stvarno vrlo fino, za suvu pitu znam ali ne na ovakav nacin i mogu ti reci da mi se jako dopada kako si pripremila...fotke su jako lepe i bas bih volela da je jednom napravim.;)))

    ОдговориИзбриши
  19. Odličan recept, jedino što me brine je to gde da sakrijem tu pitu na "samo" 48 sati. Na žalost verovatno neću moći nikada da osetim taj pravi ukus posle nekoliko dana stajanja; verujem da je božanstvena sudeći prema foografijama :)

    ОдговориИзбриши
  20. Komentirala si na mom blogu kako se hraniš zdravo.. To mi je super, i ja nekako tome težim ali nikako se pokrenuti i ne znam otkud početi.. Pomagaj :)

    ОдговориИзбриши
  21. Ovo sasvim sigurno radim, spremam na sigurno kako si navela i onda ću te nakon degustacije izvjestiti o reakcijama.
    Nisam nikad jela, niti vidjela, ali djeluje kao vrhunska slastica.

    ОдговориИзбриши
  22. Jele moja ovo ti je savršeno! Ja nisam nikada probala ali moram to jednoga dana napraviti. Imam veliki problem kako to sakriti. Ali, tako je dobra da moram. I da, moramo sačekati da nam orasi malo pojeftine. Ovo je previše. Ovdje su kao i lješnjaci, došlo vrijemee da su bajami najjeftiniji!

    ОдговориИзбриши
  23. Počela sam post čitati od tvog malenog naputka i onda se vratila na početak i uživala u svakoj pročitanoj riječi i naravno zadatkom da ju jedan dan ispron+bam i da ja uživam kao i ti.

    ОдговориИзбриши
  24. Odličan post. Ja tako uživam čitajući sve na ovom blogu. Zapisujem recept. Za budućnost...

    ОдговориИзбриши
  25. Post ti je divan Jelena,a slika ne zna se koja je lepsa!!Stvarno ovakvu pitu trebe sacuvati od zaborava.I ja volim stare recepte.Sjajna je!!!

    ОдговориИзбриши
  26. Ovo je predivno..obozvam prezentaciju i mace koje sam zvala kad sam bila mala:))
    Odlican recept!!!

    ОдговориИзбриши
  27. Анониман26. март 2011. 09:43

    Ne vidim nove postova na tvom blogu osim ovog?
    Ne znam zašto, ajd provjeri malo:)
    Pusa i ugodan vikend.

    ОдговориИзбриши
  28. Jao, prekrasna pita, predivno izgleda. Ali bojim se da bi kod mene debelo okrnjena dočekala treći dan, jer ja se apsolutno ne bih mogla kontrolirati i dva dana čekati da je pojedem, ufff

    ОдговориИзбриши
  29. Анониман26. март 2011. 10:07

    Hvala što si javila, pusa:)

    ОдговориИзбриши
  30. Sva sreća pa ne kupujem orahe, imamo naše :))) Divan recept!!!!

    ОдговориИзбриши
  31. Draga Jelena, ne znam što je s adresom tvog bloga, ili nešto kod mene šteka, ali kad se ulogiram u svoj blog, u nadzornu ploču, prikaže mi se tvoj novi post, no, kad kliknem na njega piše mi da stranica ne postoji. Sorry što ti pod ovim postom pišem i skrećem s teme, ali sam ti se htjela javiti, nemam pojma do čega je to?

    ОдговориИзбриши
  32. Vjerujem ti da kada gricneš ovu pitu navali hormon sreće :). Pita je fantastična ! Tako si je lijepo opisala, recept odlično prezentirala, a tek izvedba......, bravo !! Zbilja predivno !
    Slike mi se isto tako jako sviđaju, predivno !

    ОдговориИзбриши
  33. Evo je opet miriše u mojoj rerni.Za vikend mi dolaze mama i tata,a znam da će ih pita oduševiti :)

    ОдговориИзбриши
  34. Draga Jelena,

    Uživam u čitanju tvojih recepata i fotografijama. Već sam napravila selekciju šta mora da se proba. Prva je bila baba Julkina pita. Ispala je identično kao na tvojim fotografijama, ali moram priznati da je i posle 7 dana stajanja, kada smo je prvi put probali, ostala jako tvrda, a šećer se nije rastopio, već prilično krcka pod zubima. Očekivala sam da se prosto topi u ustima. U čemu sam mogla da pogrešim?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Majo, ako si pratila recept ne verujem da si igde pogrešila već jednostavno da ti je stran taj format pite i da ti se ne dopada, što je sasvim ok, jer ne mora svima sve da nam se dopada. Stajanjem ukusi se prožmu, a jedino čega mogu da se setim je da su orasi bili previše isušeni pa nisu dali vlagu ili si prečvrsto rolala, ali nisam sigurna. Žao mi je što nije ispala onako kako si zamišljala, jer orasi nisu jeftini ove godine. Ako nekako mogu da pomognem sa nekim drugim receptom, slobodno pitaj unapred ako imaš neke nedoumice. Pozdrav, Jelena.

      Избриши
  35. Sela ja da dodam one radove što nedostaju za FBI, pa zagiboh na ovom postu (inače to mi se uvek dogadja, kad krenem da pakujem neku rundu, zablejim se da čitam, i odeeee vremeeee :)

    Elem. Jako sam zainteresovana za ovaj recept. Što reče Maxivida, ovde se suvom pitom smatra nešto što je kao suvlja baklava. I ja je poznajem u tom obliku, jer je baka mog moža, sa kojom smo živeli nekoliko godina, pravila suvu pitu često. A obavezno za božić, kao česnicu. Sad gledam, sastav je isti. I ona mi je čak jednom objasnila da se prava suva pita ne zaliva ničim, ali njoj (i svima koji su probali) se više sviđa zalivena, pa je usvojila taj metod. Ono što jeste činjenica, to je da ta pita čak i zalivena spada u suvkaste. Sirup "se upije" u pitu, nigde ništa ne curi, čak listovi pite hoće da beže jedan sa drugog, jer nisu slepljeni nego suvkasti. Sad se pitam - da li bi bez tog preliva i slagana pita ispala, nakon odležavanja, kao tvoja? Čini mi se da je to tesno motanje rolni jako važno, a slaganu pitu jedino kad bih poklopila drugim plehom i opteretila, bih mogla da tako pritisnem tokom pečenja. Mada je to preveliki cirkus zbog samo drugačijeg oblika, a i što bi bile kockaste?

    Elem, izvinjavam se na ovom glasnom razmišljanju u gornjem pasusu, nego mene zanima sledeće. Šta se desi sa tim šećerom između kora, kad pita odstoji. Je l' bi on trebalo da se istopi i učini kore prilepljenim? Oseća li se pod zubima da krcka, mislim, treba li da se oseća? Vvideh ovaj komentar s kraja, pa sam se zamislila, može biti i do samog šećera, znam da se svaki šećer drugačije ponaša recimo kod karamelizacije (ne baš mnogo drugačije, ali neki su skloniji zagorevanju a neki se istope a ostanu bledunjavi), pa možda to ima veze. Naravno nemam pojma koji je koji, ne kupujem uvek isti, nije da biram, nego muž ide u nabavke, pa šta dohvati :)

    U svakom slučaju hvala na receptu, jer deluje da je upravo to izvorna suva pita. Moram da vidim ima li u Velikom narodnom nešto, pa da se bacim na pravljenje (i čekanje) :))) I da, stvarno je zanimljivo zamisliti u današnjici probati napraviti kolač koji će stajati van frižidera i to jako dugo. Sem keksa.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Majo, vidiš da bake znaju o čemu pričaju nego su se tako recepti zagubili tokom godina, a ko zna tako će i ovi naši da se zagube. Nešto razmišljam o tvom predlogu pečenja kao baklave ali mislim da to ne može da prođe jer bi morala da se stisne tokom pečenja, a jedino da imaš neki tanak lim koji možeš da nategneš a da ga ne pritisneš jer se neće ispeći. Možda neko iz muževljeve porodice zna recept. Pročačkaj malo.
      Pravo da ti kažem, a da te ne slažem ovu pitu nisam pravila evo već preko godinu dana i nešto se ne sećam koliko krcka pod zubima. Krcka malo sećam se, mislim nije kao prah šećer.Mislim da ovde presudnu ulogu igraju orasi koji mora da su masni i nepresušeni. Evo linka (još nisam ovladala tvojim trikom) gde možeš da pročitaš komentare onih koji su pravili i vidiš slike sa Coolinarike. Možda ti to bolje dočara.
      http://www.coolinarika.com/preview/recept/baka-julkina-starinska-suva-pita-s-orasima-zaboravljeni-recepti/

      Iskreno, ja još pravi recept nemam jer moja svekrva nema mere, a ja sam sve radila kako mi j rekla i usput merila, ali kašike i malo ulja... Ako ove godine pravi za Uskrs kad odemo do njih pišem mere, tj. merim iako žana ima onu robusnu vagu, pa makar u čašama od jogurta.

      Избриши
  36. U Velikom narodnom je ovo što većina nas zna pod imenom suva pita, dakle, sa prelivanjem sirupom. A ja odo' da meljem orahe :)

    ОдговориИзбриши
  37. Imaš sad dititalne tanke vage, mogu i u manju damsku tašnu da stanu :)))
    Ok, Jelena, ti si ipak i probala tu pitu u tudjem izvodjenju, zato pitam, jer meni je ovako napamet za očekivati da će tu šećer da krcka, nema šta da ga otopi, kore suve, ulje nije voda... Stajanjem suvi kolači omekšavaju jer nekako prime vlagu (čak i zatvoreni), a to je ovde izgleda cela suština.
    Nego, ajde da ne pričam više napamet i ne nagadjam, javiću se kad napravim :)
    Hvala i pozdrav,
    Maja

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Majo, kupila sam digitalnu ali onu na koju mogu i slonove da merim.;)Mora da ti odstoji lepo, a naravno zavisi i od kora, jer evo danas sam promenila kore jer tamo gde ih kupujem više ih nema i ono što sam pravila već sto puta sada je ispalo bljak. Ima jop tih usmenih recepata, a na nama je da ih zapišemo.

      Избриши
  38. Napravila, odčekala čitave dve nedelje, i pita nije baš mnogo promenila karakter (naravno da sam je probala tek ispečenu, i svidja mi se i takva :) E sad, vrlo je moguće da sam sama kriva jer sam pitu ispekla malo jače. Meni posle 30 minuta nije delovala pečeno, pa sam pekla dok mi se nije svidela boja, možda i celih 45 minuta. A možda je i sve sasvim ok, nego sam ja imala očekivanja drugačija. Na slikama i kod tebe i kod Gage vide se samo celi parčići i prah šećer koji je pokupio masnoću, valjda me to podseća na vanilice, ili tako nešto prhkije, mekše. Nigde na slikama nisam videla presek unutar parčeta, možda bi mi to dalo jasniju sliku u smislu očekivanja. Mada gledam sad svoju sliku i taj presek, i opet bi me zavaralo da je sredina sočna, teško je kod ovakvih stvari steći utisak sa slika.

    Elem, meni se sviđa i ovakva, a pošto će po svemu sudeći još dugo stajati (jer je samo ja jedem i to jedno parče svaki drugi-treći dan) videću i da li ovoj mojoj pečenijoj varijanti samo treba duže vreme stajanja, ili se više neće menjati... Javiću. Inače, u dve rolne sam stavila malo limunove korice i to je super, imaju neku svežinu ukusa i mirisa, u dve sam stavila "bundevin začin" tj. mix cimet-djumbir-karanfilić-muskat orah (to u nedostatku čistog cimeta!), a u jednu sam stavila i suvo grožđe.

    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Majo, baš sam se pitala i strahovala šta je sa ovom pitom kod tebe. Veruj mi mislim da veliku ulogu igraju kor ekoje koristiš. Tamo gde ja kupujem moje više ih nema od tog proizvođača a one koje sam kupila sad su očajne i jedna pita koju sam pravila sto puta uopšte nije ista iako su kore izgledale pristojno. Probaj sledeći put da mnogo mnogo ne zatežeš prilikom motanja, da ima mrvu lufta i da manje pečeš. Varijacije na temu su bezbrojne, a neke žene su pravile na Coolki i sa seckanim suvim šljivama unutra. Idem za vikend kod suprugovih, pa ako se bude pravila možda skinem još neku foru.

      Избриши
    2. Dobre su kore. One sa tri srca (nikad da zapamtim kako se zovu), ima ih po radnjama, imaju tanje i deblje, tanje sam uzela. Njihove deblje koristim za gibanicu, i jednom mi muž doneo neke kore sa pijace, ni upola nisu bile dobre, i odmah je i giba drugačije isapala. Nije bila loša, ali primetila sam razliku.
      Dobro zvuči to sa suvim šljivama, ja nisam neki fan grožđica.
      U svakom slučaju, pita je jedinstvena na svoj način, ako je budem opet pravila, pećiću kraće, sigurno.
      Pozdrav!

      Избриши
    3. Evo slike preseka ispečene pite. Ne deluje toliko čvrsto koliko zaista jeste kad se tek ispeče i ohladi.
      Idem da maznem jedno parče pa na spavanje :)

      Избриши
  39. Hvala na ovom divnom receptu , probala sam i sa filom od jabuka, duleka i višanja isti je efekat.Oduševljena sam što sam te pronašla jer za ovom pitom tragam godinama, samo sam je znala iz priče (iz Šapca sam, a tu je blizu Jadar).Pored ove prave suve pite, rekla bih da postoji još samo jedna koja je bila "zaboravljena" a to je pita šnevara iz šumadije.hvala,hvala,hvala.....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jelka, drago mi je da si našla to što ssi tražila. Zato postojei ovi blogovi gde nesebično delimo recepte koji su na ivici zaborava. Niko ovde ne skriva ništa, tj. nema više tajni i potrebe da nekog moliš za recept ili da dobiješ recept bez namerno izostavljenog sastojka.

      Šnevaram e za nju nisam čula iako je moja mama iz Šumadije (Ćuprija). Pitaću!

      Избриши
    2. Jelka evo ti link za Šnevaru ako je to to

      http://www.coolinarika.com/recept/840963/
      http://www.milinkuvar.com/snevara/

      Избриши
  40. Skoro godinu dana kasnije...

    Rovarim po nekim sudovima koji nisu često u opticaju, i naiđem na punu kutiju suve pite. Onu koju sam pravila aprila prošle godine. Sećam se da sam je rasporedila u par činija sa poklopcima, i polako se to trošilo, ali na jednu sam očito zaboravila. Otvaram bojažljivo, rek'o napašće me neka zelena neman iznutra, kad ono - ništa. Pita je ISTA kao što je bila nakon pravljenja. I dalje je onako tvrtkasta (dakle 10 meseci odležavanja ne utiče na omekšavanje), ali je potpuno zdrava i prava. I ukusna.

    Eksperimentalno, odvojiću nekoliko parčića i zaboraviti na još godinu dana. Skoro da sam sigurna da je ova pita NEKVARLJIVA. Napominjem i to da je kutija pronađena u najvišim delovima viseće kujne, gde je uvek i najtoplije.

    Ostatak koji ne ide u eksperiment, ide sa mnom kao kancelarijski doručak uz kafu :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E baš si me nasmejla! Razmišljala sam zašto, ali ti verovatno nije omekšala toliko zbog prečvrstog motanja. Možda malo labavije. Doduše sa sadašnjom cenom oraha nije ni jeftina da se napravi. Eto kako su bake nekada pravile nekvarljive stvari. Ništa se nije bacalo, a da ne govorim o zalivenim podlivenim baklavama, tulumbama...

      Избриши
  41. Tvrda je, koliko se sećam, jer sam je baš čvrsto motala ali i prepekla. Nego,
    izvinjavam se, bila sam sinoć malo brzopleta u proceni. Ipak pita kisi, i mirisom i ukusom. Ali ogromno je vreme prošlo, pa je i razumljivo. Što je možda "znak" da treba da je napravim ponovo :)
    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, bilo je isuviše dobro da bi bilo istinito. Ja sam mislila da bi se orasi užegli. Rerna ti verovatno jako peče pa smanji na 17onpr i na 20 minuta pečenja sa labavijim motanjem.

      Избриши
  42. Samo sam cekala taj dan kad cu da spremim baka Julkinu pitu... idem na coolinarika i vidim da vise recept nema.. srecom - upamtila sam da je od Bake Julke... pa me cika google ovde uputio i ja sam i njemu zahvalna isto ko i tebi sto ipak postoji recept. Nikako da ga zaboravim, eto dosao je taj dan - spremila upakuvala, a upakovala sam i poslala nasoj Vanji, uputile je ovamo na recept da zna o cemu se radi, sta sam joj ja poslala... rekla da bar nedelju dana nek stoji tako zatvorena... kad se ona javi i kaze: Liljo, ta krckava suva pita je fantasticna... nije me poslusala i rekla je Ko da ceka, sta da ceka.. ma pita je fenomenalna, nema sanse da to samo gledamo i cekamo, pojeli smo je.. Eto draga moja, znaci recept nece pasti u zaborav, ja se spremam i da ga prosledim na jedan nas sajt, ovde ti kazem da ce stajati i na nase makedonske stranice,nek znaju i ono za Baka Julka i njena pre-prefantasticna pita, a pri tom i u pravo vreme.. nek stoji do Blagdane... Pita je zaista ukusna, lagala bih kad bih rekla da je nisam probala - a to sto jos stoji je samo od nase suzdrzavanje, odma bi je i mi pojeli, fantasticna je... Kad bude objavljen recept ja cu se vratiti ovamo i poslat cu ti link da procitas i vidis kako sam ja to napisala... Pozdrav draga moja, zelim ti svako dobro!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Ljiljana mnogo ti hvala na lepim rečima i utiscima. Internet ima svoje mane ali zbog ovakvih stvari je dobar, jako dobar. Poljubac i Beograda!

      Избриши
  43. Pozdrav!
    Moram da ostavim komentar na ovaj recept, nadam se da ne smeta što će biti malo duži. Prvo, hvala puno na trudu za čuvanje ovako divnih starih recepata. Moram reći – čim sam videla sliku znala sam da sam ovakvu pitu jela nekad, negde, ali sećanja iz detinjstva su prilično selektivna. Moja Nana je umrla davno, bila je još relativno mlada, pa moja mati nije ni zapisivala, a ni pamtila sve recepte… Čovek uvek misli da ima vremena…
    Elem, odabrala sam ovaj recept kao jedan od 3 nova (tako volim da probam za praznike), i krenula u avanturu . Da napomenem da ja koristim uglavnom smeđi šećer, to je jedina izmena u osnovnom receptu, a po idejama iz komentara napravila sam svaku štrudlicu malko različito, da bismo probali sve varijante (grožđe+cimet, mrvica rendane jabuke+cimet, grožđe+korica limuna, i dve bez cimeta – za neke sa svilenim stomacima).
    Peklo se 26 minuta, šećer mi se istopio i malo iscurio sa strane, ali se to posle upilo. Ostavila pokriveno, po receptu, onda stavila krpu preko i – zaspala. Do jutra se jeste dosta opustila korica, samo je najgornja bila krckava, i lako sam isekla običnim oštrim nožem. A onda… brzinski spakovala u kutiju i sakrila od svih nas. Nakon 3 dana deci došlo društvo, pa sam ih iznela na probu, e trebalo ih je videti kako žvaću… Ma šta žvaću, gutaju… Tinejdžeri ne broje kalorije, a jedu kao termiti... Ne stigoh da slikam… U svakom slučaju, još jednom hvala od srca, totalno prisvajamo ovaj recept za praznike.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mnogo mi je drago što se recept širi i što današnja deca uživaju u njemu. U mnogome zavisi i od kora koje se koriste jer nisu sve kore iste, neke su kao karton bele nekako fabričke, a druge se po rukom osete hrapave domaće lepo pečene. Baš mi je milo da vam se dopala. Pozdrav Jelena

      Избриши
  44. recept sam slucajno našla prije nekoliko godina i od tada ga redovno pravim za sva moja veselja u kući. Svaki puta sam ponovo oduševljena

    ОдговориИзбриши
  45. Hvala Senada i mnogo mi je drago Puno pozdrava
    J.

    ОдговориИзбриши
  46. I sad se setih moje stare komshinice baba Kosane .Ona je to za svechare pravila.Ona je slagala kore u tepsiju, pa posle sekla kvadrate. A u par kvadrata uvek stavila pö koju banku za decu.Eh, lepe uspomene.Hvala Ti shto sam se eto setila starih lepih vremena.
    Puno pozdrava

    ОдговориИзбриши
  47. Bas mi je drago da sam pronasla ovaj recept jer vec godinama sestra i ja pokusavamo da napravimo suvu pitu kakve se secamo iz detinjstva. Gore negde sam procitala da se secer nije otopio... elem ja se secam kao dete da je moja baka ovo slagala uvece i ostavljala da prenoci i tek sldeceg dana pekla bas zbog toga. I stavljala je muskatni orascic umesto cimeta. Prvom prilikom cu da isprobam da li ce mi uspeti po ovom receptu.

    ОдговориИзбриши
  48. Pita je extra, hvala na receptu tj nacinu pripreme jer I ja is to pravim po osecaju a mama me molila da pravim suvu pitu vec godinama. Kako je baka umrla niko vise ne zna kako se pravi,a ja Sam imala srece da prvo naletim na ovaj recept. Svaka cast!

    ОдговориИзбриши
  49. Hvala do neba za krasan recept... vec je drugi put dio nase bozicne trpeze ♡☆

    ОдговориИзбриши
  50. Hvalati puno sto si ne potsetila za ovu Suvu pitu
    sve je super sem sto ja u njoj stavljam suvo grozdje i suvu vishnju

    ОдговориИзбриши
  51. Jaooo ne mogu da verujem da sam konacno nasla nekoga ko ima recept!!! Hvala do neba sto ste ga podelili. Ovu pitu pamtim od malena,pravila je moja baka i niko vise,a na zalost niko ni ne zna jer svi tvrde da se preliva sirupom,a ja znam da se ne preliva. Prvo videh sliku pite na netu i odmah sam znala da je to to 🤗😍💖🌻

    ОдговориИзбриши
  52. Pravila sam je pre par godina i opet danas. Vrhunski ukus. Mozda i najbolji slatkiš koji sam probala. Proslog puta sam je napravila i sakrila u podrum, da je ukucani ne bi odmah pojeli. I tako dok je ona odstojala par dana stalno sam isla za po jedno parce i pola pite pojela u podrumu, a ostalo iznela deci.Evo sad sam je spakovala da lezi desetak dana, videćemo koliko ce sutra komada da ostane.😁

    ОдговориИзбриши
  53. pozdrav draga jelena.Kada sam pročitala ovaj recept, vratila sam se u djetinjstvo i mladost. I ja sam ovu pitu jela u mlađim danima, kada bih kod svojih rođaka otišla na slavu Svetog Nikolu. kao što znamo ovaj svetac pada u dane posta, pa je slavska trpeza stalno posna.
    I ona je poput bake tvog supruga, ovu pitu pravila po sjećanju, onako kako je ona naučila od svoje majke i bake.
    Samo što ona nije rolovala kore, već ih je slagala jednu na drugu, a kada završi cijelu pitu, isječe je u rombove, prelije je sa malo ulja i tako zapeče.
    Hvala ti što si me podjetila na ovu predivnu i ukusnu pitu, koja uvijek nestane brzinom svjetlosti.

    ОдговориИзбриши