четвртак, 12. април 2012.

LONCI I POKLOPCI MARIJE TEREZIJE

Hofburg, nekadašnja zimska rezidencija Habsgurgovaca, se nalazi u samom srcu Beča. Osim Kraljevskih apartmana, Sisi muzeja i Kolekcije srebra u njemu se nalaze i mnogi drugi muzeji koje turisti obično preskoče, a ja vam od srca preporučujem da ih posetite. Za posetu Hofburgu treba izdvojiti jedan dan, ako ne i više. Ovoga puta, mislila sam da bi deo dvorca posvećen kraljevskom srebru i porcelanu bio interesantan food blogerskoj sceni.




Ovaj zlatni poslužavnik, dužine 30 metara služi kao cenralni ukras na stolu. Ako pažljivo pogledate ispod svakog tanjira se nalazi dublja posuda koja služi kao grejač. Cela skalamerija se sklapa i slaže u delovima komad na komad.




Da li bi neko primetio da se jedan slučajno zagubi?




Nekada se bile bakarne i trajale sto godina, a danas je ovaj kvalitet posuđa za nas čist luksuz.




Meni se uvek štampao, a u knjigama se vodila stroga evidencija.




Mislila sam da se samo u egipatskim hotelima mogu naći ovako presavijene salvete (i peškiri).




Kažu da je Franc Jozef završavao svoj obrok jako brzo tako da su svi ostali za stolom ostajali gladni, jer kad on završi, nema repeta.




Slonovača u kombinaciji sa strebrom.




Simpatična kašika za posipanje prah šećera.




zlatni samovar




inspirisano Egiptom




i dalje je sve na broju




Supruga Franca Jozefa, Elizabeta, zvana Sisi je volela da putuje i sa sobom nosila posuđe (kao i ličnog kuvara, frizera....)




Pronađite uljeza na slici?




raspored sedenja




Ako pažljivo pogledate tanjiri na polici imaju grejače na kojima stoje. Gde bi im kraj bio da su imali mikrotalasne!




Ove staklene matirane činijice su mi najslađe od svega što sam videla. Lepota u jednostavnosti.




Sobe i sobe prepune sa vitrinama servisa.







Escajg serviran samo sa desne strane mi je ostao enigma.




Lični escajg Marije Terzije. Zapauite i kutijicu za začine koja liči na damsku pudrijeru.

26 коментара:

  1. Prekrasna kolekcija, neke primjerke bih rado imala

    ОдговориИзбриши
  2. kako su te samo pustili da slikas unutra? prekrasna kolekcija, i imas pravo, ovakve stvari ne vidimo u normalnom obilasku neke palace jer najcesce radi povijesnih vjetrova ovakve kolekcije zavrse ili na zgaristu ili u necijoj privatnoj prciji. odlican post :-))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lusitanija, ovo je jedan od retkih museza gde je dopušteno fotografisanje i sa flešom. Uglavnom ili nije dopušteno kad su slike u pitanju ili bez fleša. Mislim da se posuđe ne može oštetiti fotoaparatom, pa je to ok. Da, retke su kolekcije koje su očuvane, ili jednostavno nisu izložene javnom oku. Sećam se prelepog servisa kraljice Marije koji se nalazi na Dvoru kod nas koji je ona mislim dobila u miraz koji daleko prevazilazi sve servise koje sam tamo videla.

      Избриши
  3. a sta je ono na slici - pronadjite uljeza-? cemu to sluzi? podsjeca me na one metalne plocice koje su u 2 sv.ratu, njemacki vojnici nosili oko vrata....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma samo sam se šalila! Mislim da su ovo pločice sa imenima koje određuju gde ko sedi za stolom.

      Избриши
  4. Baš ti hvala na ovom postu. Skroz je interesantan.
    Meni bi dobrodošao Franz Josef za stolom sada, da skinem koju kilicu pred sezonu:):):)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kažu da je ustajao sa petlovima i radio ceo dan, a Sisi je svoje slobodno vreme (kad je svekrva nije proganjala po dvoru) koristila da putuje. Tako je i stradala , na jednom od putovanja kad je italijan ubio. Kažu da je Franc Jozef voleo svoju ženu, što se baš i nije moglo reći za nju, ali onako prećutno. Inače, ceo beč je u znaku Sisi, Elizabete njegove mu žene, pa to i malo ide na živce, ali jeste bila lepa žena.

      Избриши
  5. Divno je, Jelena, tako lijepe slike i objasnjeni detalji. U pravu si da mnogi ostave muzeje za kraj, pa ako stignu, ali ovu ljepotu stvarno treba vidjeti. Oni stalci za voce i kolace su predivni, a kasicica za secer u prahu mi je favorit. Hvala za ovu predivnu setnju i radujem se novom postu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hofburg je veleleppna palata i u njemu se nalazi mnogo muzeja samo što ljudi obično kupe zajedničku kartu i obiđu apartmane kraljevske, tj. to je zimska rezidencija nalik apartmanima u letnjoj rezidenciji-Šenbrunu i obiđu ovu kolekciju srebra. Mi smo videli i Trezor u kome se nalaze carski dragulji, koplje (jedno od 3-4 u svetu) koje je probolo Isusa, i brojne relikvije, pa muzej oklopa i naoružanja iz srednjeg veka, Efes muzej, Muzej starih instrumenata... Sve se to nalazi u dvorcu i potreban je ceo dan, ako ne i dva dana da se sve to na miru obiđe.

      Избриши
  6. Jedan od najinteresantnijih postova, nema šta! Sve vreme mi se u glavi vrti krilatica "oj, da mi je...." Inače, zamislila sam se nad escajgom sa desne strane i verovatno je raspored sledeći: prvi nož i viljuška s desna - predjelo, kašika za supicu, sledeći viljuška i nož za glavno jelo i kašičica i viljuškica su za desert. Ima logike, je l' da?

    ОдговориИзбриши
  7. Draga Jelena prilog ti je prekrasan, zanimljiv i uistinu informativan, iskreno sam uživala u njemu!

    Lp.

    ОдговориИзбриши
  8. Jelena, sjajan post... bas si se potrudila da nam docaras Hofburg... iskreno, ja nisam luda za tim stilom koji preovladjuje u dizajnu posudja tog doba, ali ne bih imala nista protiv da se ogrebem za bakarne stvari. Salvete su lude, svidja mi se kasika za posipanje secera u prahu, sto se tice neobicno postavljenog escajga tu se kustos muzeja malo zaigrao...

    ОдговориИзбриши
  9. wow, kako bi bilo kmati barem jedan primjerak odovuda u svojoj kolekciji...

    ОдговориИзбриши
  10. Predivno izgleda i sigurna sam da je nevjerojatan doživljaj samo gledati, a kako je tek bilo jesti iz tog posuđa.. Bakreni kalupi su me oduševili, a posude su bile bakrene često zato jer se u bakrenim posudama brže ručno napravi snijeg od bjelanjaka, bakar i bjelanjci nekako reagiraju zajedno :)
    Ma baš je zanimljivo, hvala za slike! :)

    ОдговориИзбриши
  11. Predivan post! Jako mi se dopao...
    Slonovaca + srebro - koliko bi tako nesto sada kostalo?! Ali, meni se najvise dopalo ono bakarno posudje. Predivno!

    ОдговориИзбриши
  12. Wow - kakva postavka! I meni se najvise svidjaju oni kalupi za kolace...
    Vjerovatno bih dosla u iskusenje da pokupim jednu malu (najmanju) kasicicu za suvenir; ne bi niko primjetio ;-)

    ОдговориИзбриши
  13. Jako zanimljiv post...Oduševio me sav taj pribor, suđe itd. Posebno su krasni oni tanjuri za posluživanje i kalupi za torte i kolače :)

    ОдговориИзбриши
  14. Zaista divna kolekcija i ja bih poželjela pa bar neki mali pijatić

    ОдговориИзбриши
  15. Oduševljena sam sa postom,a tek suđe...ono bakarno bi mi baš dobro pasalo :)

    ОдговориИзбриши
  16. Jelena, predivan post! Zaista uživam čitajući :) Prvo sam pomislila da si donila sa sobom sve te lonce i poklopce kada sam pročitala naslov :) :)
    Divne žlice i tanjuri, nisam znala da je dio njih bio inspiriran Egiptom. Uvijek nešto novo naučim :)

    ОдговориИзбриши
  17. Jelenče ovo je fenomenalno! 'Dotuklo' me je bakarno posuđe. Često se viđa po francuskim filmovima i časopisima, uvek zevam u njega i često ispustim u filmu po neku važnu sekvencu:-)))

    ОдговориИзбриши
  18. Zdravo Jelena,
    super je ova reportaza...i ja obozavam ovakve muzeje...u engleskoj ih ima jako mnogo i uvek je guzva...i mene intrigira onaj escajg samo sa desne strane, jel' si pitala zasto?Jel' su svi za stolom tako postavljeni ili samo taj...? da nije za nekog "ad hoc"...uf, sad necu spavati...!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Marina, tvoj blog sam pre neki dan otkrila jer je Maja rekla da će možda praviti tvoje loptice od pasulja za naše blogersko okupljanje pa sam te otkrila putem komentara.

      Nismo stigli da pitamo zašto, nije bilo vremena, a ostali stolovi su bili regularno postavljeni samo je ovaj odudarao. Možda je greška a mi se ovde mislimo. I ja obožavam ovakva putovanja, a ako imaš vremena imaš i post o kolačima bečkim. Ne nam kakvi su kupovni u Italiji, ali po svemu sudeći nema dok čovek ne zavrne rukave ništa do domaćih kolača.

      Избриши
    2. Jelena, i ja sam tvoj blog otkrila preko komentara kod Maje...valjda to tako funkcionise, u svakom slucaju vazno je da se covek upozna..!
      Sto se postavljanja stolova tice ne verujem da je greska, tesko da tamo naprave neku tako drasticnu gresku, bas steta da nisi pitala...! Dobro, prezivecemo.!
      Videla sam tvoj post o beckim poslasticarnicama i vidm da si dosta razocarana...Ja mislim da kolaci koji se kupuju u poslasticarnicama ne mogu da se porede sa onima koji se prave kod kuce i pre svega ne teba ih porediti...to je malo kao babe i zabe...Naravno da su koolaci pravljeni kod kuce bolji...Poslasticari su stalno podlozni sanitarnim inspekcijama i u velikoj vecini slucajeva su napr. obavezni da koriste pastorizovana jaja koja imaju sasvim drugaciji ukus od svezih jaja. Mnoge smese kupuju vec gotove (za testa, kremove, glazure...)..njihovi kolaci moraju da mogu da stoje bar 2-3 dana...sve to naravno doprinosi jednoj "uravnilovki"...kao kada pravis supu od kockice za supu pa ti kazu da je isto, nije isto i oseca se glutamat iz kockice..! Vracajuci se na kolace iz poslasticarnice, koliko bi to sve trebalo da kosta ukoliko bi se pravilo kao kada se pravi kod kuce..? ne samo materijala nego i rada...U Italiji su kolaci po poslasticarnicama mahom svi isti i dosta nikakvi do jedne odredjene cene...Poslasticarnice koje hoce da se istaknu kvalitetom su one koje se ne plase da dignu cene a pri tome ne ukidaju na kvalitetu...zato ih je i malo...U Rimu postoji jedna bozanstvena, zove se "Cristalli di zucchero" i zaista prodaju stvari koje samo tamo pronadjes...treba ih poznavati...ali masa je masa...
      Auf, sto se raspisah...

      Избриши